Metode transfernih cena
U članu 61, ZPDPL predviđa sledeće metode utvrđivanja cena "van dohvata ruke":
1) metoda uporedive cene na tržištu;
2) metoda cene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu (metoda troškova uvećanih za bruto maržu);
3) metoda preprodajne cene;
4) metoda transakcione neto marže;
5) metoda podele dobiti;
6) bilo koja druga metoda kojom je moguće utvrditi cenu transakcije po principu "van dohvata ruke",
ukoliko primena prethodno navedenih metoda nije moguća ili je ta druga metoda primerenija okolnostima slučaja od prethodno navedenih metoda.
Ovim metodama se utvrđuje da li privredno društvo – poreski obveznik obavlјa nepristrasne transakcije u skladu sa zakonom – standardom "van dohvata ruke".
Važno je utvrditi metode obračuna transakcija koje se obavlјaju po transfernim cenama, a koje su predmet oporezivanja, odnosno da li su i u kojoj meri obuhvaćene osnovicom poreza na dobit korporacija, kao i koji se prihodi i/ili rashodi i do kog nivoa u tu svrhu priznaju.
Metode za analizu transfernih cena, bliže su opisane Pravilnikom o transfernim cenama i metodama koje se po principu "van dohvata ruke" primenjuju prilikom utvrđivanja cene transakcija među povezanim licima.
Prilikom utvrđivanja cene "van dohvata ruke" koristi se ona metoda koja najviše odgovara okolnostima slučaja, koja god metoda to bila.
Međutim, može se reći da metoda uporedive ima prvenstvo i treba je primeniti ukoliko je moguće.
Metoda uporedive cene ne tržištu
Osnovne karakteristike metode uporedive cene na tržištu su da poredi cenu proizvoda ili usluge u transakcijama između povezanih lica sa cenom proizvoda ili usluge u transakcijama između nepovezanih lica, pri čemu se transakcije koje se porede obavlјaju pod uporedivim okolnostima.Metoda uporedive cene na tržištu se primenjuje kada:
1) Obveznik pruža uslugu ili prodaje proizvode u sličnim količinama, na sličnim tržištima i po sličnim uslovima povezanim i nepovezanim licima (interna uporediva cena);
2) Nepovezano lice pruža uslugu ili prodaje proizvode u sličnim količinama, na sličnim tržištima i po sličnim uslovima (eksterna uporediva cena), pod uslovom da su javno dostupni podaci kojima je moguće utvrditi uslove pod kojima se ova transakcija odvija;
3) Obveznik prima uslugu ili kupuje proizvod u sličnim količinama, na sličnim tržištima i po sličnim uslovima od povezanih i nepovezanih lica (interna uporediva cena);
4) Nepovezano lice prima uslugu ili kupuje proizvod u sličnim količinama, na sličnim tržištima i po sličnim uslovima (eksterna uporediva cena), pod uslovom da su javno dostupni podaci kojima je moguće utvrditi uslove pod kojima se ova transakcija odvija.
Metoda uporedive cene na tržištu naizgled podrazumeva direktan i jednostavan pristup analizi transfernih cena, u okviru koga je dovolјno pronaći isti ili sličan predmet transakcije (proizvod, robu ili uslugu) u tzv. nekontrolisanoj transakciji, uporediti cene u te dve transakcije i doći do zaklјučka da li je cena tržišna ili pak da je potrebno pristupiti korekciji.
Najznačajniji faktori uporedivosti za potrebe primene metode uporedive cene na tržištu su:
1) Sličnost predmeta transakcije (ista roba, ista usluga);
2) Ugovorni uslovi (cena, kvalitet,rok plaćanja, obim isporuke, način isporuke);
3) Tržišni uslovi.
Važno je da se istakne i da nije dovolјno zadržati se samo na analizi ugovornih uslova koji su izričito navedeni u pisanom ugovoru, već je potrebno da se uzme u obzir i stvarno činjenično stanje, koje nekada može da odstupa od stanja predstavlјenog u pisanom ugovoru. Kao i u drugim poreskim stvarima, činjenice je potrebno utvrđivati prema njihovoj ekonomskoj suštini.
Prednosti metode uporedive cene na tržištu su:
- Najdirektniji i najpouzdaniji način za testiranje i dokumentovanje cena u skladu sa principom "van dohvata ruke“.
- Može biti jedini mogući pristup za dokazivanje tržišnosti cena u nekim slučajevima (na primer kada kompanija posluje sa gubitkom).
Nedostaci metode uporedive cene na tržištu su:
- Nedovolјna transparentnost tržišta, da bi se identifikovale uporedive cene.
- Poteškoće u vezi sa eliminisanjem pojedinih efekata koji utiču na nivo uporedivosti kontrolisane i nekontrolisane cene (usklađivanje).